Anđelko Mijatović Kod Bleiburga na austrijsko-jugoslavenskoj granici prema demar- kacionoj crti, primicalo se ukupno dvije stotine tisuća hrvatskih voj- nika… Oni su eskortirali oko pet stotina tisuća civilnog pučanstva koje se htjelo prebaciti na englesko područje, da bi se predali i stavili BLEIBURŠKA TRAGEDIJA pod britansku zaštitu. Britanski vojni arhiv (War Office, 170 4465) I KRIŽNI PUT General Scott nije se puno razumio u jugoslavensku politiku, ali je HRVATSKOGA NARODA mislio, da ni u kojem slučaju ne dolazi u obzir da pusti tri četvrtine milijuna Hrvata u svoje područje… Nitko ne zna što se točno dogo- GODINE 1945. dilo s Hrvatima, ali je sigurno, da se jugoslavenska strana nije držala dogovora sa Scottom. Nicholas Bethell (Das letzte Geheimnis, Ullstein: Frankfurt a. M., 1975) Spomenik žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskoga naroda g. 1945., rad kipara Augustina Filipovića u Kanadi; zalaganjem Društva “Hrvatski domobran” postavljen na zagrebačkom groblju Mirogoj i otkriven 20. lipnja 1994., snimio Josip Polanović. Sadržaj Predgovor autora ..................................................................................................................... 5 Uvod .......................................................................................................................................... 9 Sužavanje područja NDH-a ..................................................................................... 10 Pripreme Jugoslavenske armije za konačni obračun s protivnikom ................. 11 Početak završnih operacija ....................................................................................... 12 Stanje na bojištima u drugoj polovini travnja ....................................................... 13 Postav Zvonimir, posljednji obrambeni položaji HOS-a ..................................... 13 Spašavanje države i vlasti .........................................................................................14 Pokušaj uspostavljanja veza sa zapadnim saveznicima ..................................... 15 Nastavak završnih operacija .................................................................................... 15 Odluka o povlačenju prema Sloveniji i Austriji .................................................... 15 Povlačenje oružanih snaga i pučanstva NDH-a ................................................... 16 Tijek povlačenja Hrvatskih oružanih snaga .......................................................... 18 Zatvaranja kruga oko izbjegličke kolone pred Dravogradom ........................... 22 Uspostavljanje veze s predstavnicima britanske vojske ..................................... 28 Stanje u izbjegličkoj koloni pred Bleiburgom uoči predaje ................................ 29 Pregovori o predaji HOS-a ....................................................................................... 30 Predaja Hrvatskih oružanih snaga ......................................................................... 32 Procjene o brojčanoj zastupljenosti sudionika u Bleiburškoj tragediji .............. 34 Izručivanje Hrvata iz Koruške ................................................................................. 35 Kolone i marševi smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda 1945. g. ............. 36 Put u nepoznato .................................................................................................................... 39 Slovenija područje masovnih zločina nad zarobljenicima ........................................... 41 Kolone i marševi smrti kroz Hrvatsku ...............................................................................44 Komunistički teror u Zagrebu ............................................................................................ 44 Masovna stratišta u Bosni i Hercegovini ......................................................................... 47 Masovna stratišta u Crnoj Gori i Srbiji ............................................................................ 47 Brojnost hrvatskih žrtava Bleiburške tragedije ............................................................... 48 Zaključak ................................................................................................................................ 49 Izvori i literatura ................................................................................................................... 53 Pogovor .................................................................................................................................. 57 Anelko MijatoviÊ BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945. BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945. Nakladnik Hrvatski svjetski kongres (HSK) New York - Zagreb Za nakladnika: Prof. dr. Šimun Šito ∆oriÊ Tekst i izbor ilustracija Anelko MijatoviÊ Copyright Anelko MijatoviÊ Na naslovnoj stranici snimak obnovljenog spomenika Bleiburškoj tragediji na Loibaškom polju (2005.), snimio Ivan Kozlica. Neautorizirane ilustracije preuzete iz navedene literature Grafi čka priprema i tisak: Anđelko Mijatović BLEIBURŠKA TRAGEDIJA I KRIŽNI PUT HRVATSKOGA NARODA GODINE 1945. Zagreb, 2007. Predgovor autora Hrvatski je narod u Ëetiri godine Drugoga svjetskog rata g. 1941. ≤ 1945. veli- kim dijelom proæivio u sastavu Nezavisne Dræave Hrvatske (NDH) koja je obuhvaÊala veÊinu podruËja danaπnje Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Na- stala je viπestoljetnom teænjom naroda, ali i voljom sila Osovine ≤ Kraljevine Italije i TreÊega Reicha. Italija je prisvojila najvaæniji dio hrvatske obale od Zadra do Splita s veÊinom otoËja, a Madæarska Meimurje i Baranju. Nijemci i Talijani podruËje NDH-a podijelili su na svoje interesne sfere. Pripadnici velikosrpske ideje i srpski nacionalisti, poznatiji pod imenom Ëetnici, Ëim je izbio rat, a posebno nakon proglaπenja NDH-a 10. travnja 1941., poËeli su napadati hrvatsko katoliËko i muslimansko te ostalo nesrpsko puËanstvo; na najokrutniji naËin ubijati ga, pljaËkati i paliti njegovu imovi- nu. Kad je NjemaËka 22. lipnja 1941. napala Sovjetski Savez SocijalistiËkih Republi- ka, jugoslavenski komunisti, predvoeni Josipom Brozom Titom, poËeli su napadati njemaËke i talijanske oruæane snage te institucije NDH-a. Poveli su borbu za vlast i stvaranje nove jugoslavenske (komunistiËke) dræave, organizirali su svoja politiËka ti- jela, organizacije i vojne postrojbe NarodnooslobodilaËke vojske (NOV). Kao saveznici protuosovinske koalicije bili su obilno pomagani naoruæanjem i drugim oblicima te su iz Drugoga svjetskog rata na bivπem jugoslavenskom podruËju iziπli kao pobjednici. Tako je u tijeku rata hrvatski narod i ukupno puËanstvo u Hrvatskoj bilo podijeljeno politiËki, ideoloπki i vojno, πto je pridonijelo opÊem stradanju svih. Komunisti su po- sebno okrutno obraËunavali sa stvarnim i moguÊim ideoloπkim protivnicima u tijeku rata. To su nastavili i u zavrπnim ratnim operacijama na tlu bivπe Jugoslavije. Tada su stotine tisuÊa pripadnika Hrvatskih oruæanih snaga (HOS-a) i civilnoga puËanstva NDH-a, ali i skupine drugih naroda s podruËja bivπe Jugoslavije, pred zloËinima i te- rorom nove komunistiËke vlasti te flneizvjesnosti koja ih sve lomi« (S. LasiÊ) povlaËile se prema Sloveniji i Austriji kako bi se tamo stavile pod zaπtitu zapadnih saveznika. VeÊina njih stigla je do Slovenije i Austrije, uz teπke borbe i teπka stradanja. Tu su bili prisiljeni predati se snagama Jugoslavenske armije (JA) ili britanskim snagama koje su ih, potom, izruËile postrojbama Jugoslavenske armije, odnosno novoj vlasti komuni- stiËke Demokratske Republike Jugoslavije. Zatim su, protivno Haπkim konvencijama o ratnim zarobljenicima iz g. 1907. (“Posebno je zabranjeno… ubiti ili raniti neprijatelja, koji se, poloæivπi oruæje i ostavivπi bez sredstava obrane, predaje na milost.”) i Æenevskim konvencijama o pravima ratnih zarobljenika, ranjenika i bolesnika iz g. 1929. (“Ratnim zarobljenicima mora se uvijek dati ljudski postupak i zaπtititi ih posebno protiv Ëina nasilja, teπkih uvreda i javne znatiæelje.”), postrojbe Jugoslavenske armije, pripadnici sigurnosne jugoslavenske sluæbe Odjel za zaπtitu naroda (OZN-a) i komunistiËki aktivisti masovnim i najokrutnijim zloËinima, dotada nepoznatim europskoj civilizaciji, u po- druËju Austrije i diljem bivπe Jugoslavije poubijali veÊinu vojnih i civilnih zarobljenika. Ta su zbivanja, s vrlo teπkim posljedicama, u hrvatskom narodu i literaturi opÊenito poznata pod nazivom Bleiburπka tragedija (po mjestu Bleiburgu u Austriji, u Ëijoj se blizini, na Loibaπkom polju, 15. svibnja 1945. predala glavnina Hrvatskih oruæanih snaga) i Kriæni put hrvatskoga naroda g. 1945. kad je to mnoštvo nakon zaroblja- vanja i predaje, u velikim kolonama upuÊeno na marπeve smrti diljem Jugoslavije, a masovne likvidacije vojnih i civilnih zarobljenika osobito su izvedene veÊ u Sloveniji i dalje na Kriænom putu u raznim smjerovima, bez ikakvih sudskih postupaka. U bivπoj totalitarnoj komunistiËkoj Jugoslaviji (1945. ≤ 1990.) o tim ærtvama bilo je zabranjeno govoriti i iskazivati im poËasti. Tek nakon demokratizacije i uspostave samostalne i demokratske Republike Hrvatske istraæuje se te ærtve i iskazuje im se poπtovanje. U prilog tim ærtvama je i Rezolucija 1481. Skupπtine Europskog parlamenta, usvojena 25. sijeËnja 2005., kojom su osueni bivπi totalitarni komunistiËki reæimi u Srednjoj i IstoËnoj Europi zbog masovnih povreda ljudskih prava, poËinjenih “u ime teorije klasne borbe i principa diktature proleterijata“: “pojedinaËna i kolektivna ubojstva i smaknuÊa, smrti u koncetracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, muËenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fi ziËkog terora; progone na etniËkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izraæavanja, slobode tiska i takoer nedosta- tak politiËkog pluralizma“. Sve se to i to s teπkim posljedicama potvrivalo i meu hrvatskim narodom. Rezolucija upozorava da pad navedenih totalitaristiËkih komu- nistiËkih reæima u Europi “nije bio u svim sluËajevima popraÊen meunarodnom istragom zloËina koje su ti reæimi poËinili“ i da “poËinitelji tih zloËina nisu izvedeni pred sud meunarodne zajednice“, te da je “vrlo… niska svjesnost javnosti o zloËi- nima“ πto su ih poËinili “totalitarni komunistiËki reæimi“. Nadalje upozorava da se komunistiËke partije, legalne i aktivne u nekim zemljama “nisu distancirale od zloËina koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi u proπlosti“, da je “svjesnost o povi- jesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu zloËini u buduÊnosti“ te da “moralna procjena i osuda poËinjenih zloËina igraju vaænu ulogu u edukaciji mladih naraπtaja“ i da ærtve “totalitarnih komunistiËkih reæima koje su joπ æive ili njihove obi- telji, zasluæuju suÊut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje“ itd. Na kraju Rezolu- cija poziva “sve komunistiËke ili postkomunistiËke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu uËinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu proπlost, jasno se distanciraju od zloËina“ koje su poËinili totalitarni komunistiËki reæimi “i da ih osude bez ikakvih nejasnoÊa“. ZakljuËuje se: “Skupπtina vjeruje da Êe ova jasna pozicija meunarodne zajednice omoguÊiti dalje pomirenje. DapaËe, da Êe moguÊe ohrabriti povjesniËare πirom svijeta da nastave svoja istraæivanja usmjerena prema odreivanju i objektivnoj provjeri toga πto se dogodilo.” Naæalost, na svemu na πto upozorava Rezolucija u Hrvatskoj se malo uËinilo. Ne samo da se u Hrvatskoj nije jasno osudilo komunistiËki totalitaristiËki reæim nego je Ëesto u praksi komunistiËka ideologija, a joπ uvijek trgovi i ulice po hrvatskim gradovima nose imena poËinitelja komunistiËkih zloËina. Bez obzira na mnoæinu zloËina, uËinjenih bez sudskih odluka, nad desetinama i stotinama tisuÊa neduænih vojnih i civilnih zarobljenika, dræavne institucije nisu utvrdile poËinitelje zloËina, nitko nije osuen niti se tim ærtvama iska- zuju primjerene poËasti. Ne istraæuje se masovna grobiπta niti su otkrivena masovna grobiπta primjereno oznaËena, nisu utvrena imena ærtava i njihova brojnost. Svega je oko 2.500-3.000 tih ærtava izvaeno iz masovnih grobnica i primjerenijim pokapa- njem iskazana im je doliËna poËast. Povijesne katedre i instituti nedovoljno prouËava- ju taj zloËin, a objektivno ukazivanje na komunistiËke zloËine politikantski prikazuje se izjednaËavanjem svih zloËina. Ovaj kratki tekst neka bude joπ jedno podsjeÊanje Hrvatima i svijetu da je koncem Drugoga svjetskog rata g. 1945., pred oËima toga svijeta, nad hrvatskim narodom, samo zato što se opredijelio za svoju državu, uËinjen veliki zloËin, joπ uvijek nedovolj- no istraæen i za koji nitko nije odgovarao. Zagreb, 31. oæujka 2007. Dr. sc. Anelko MijatoviÊ