FILOLOGIJA 41, Zagreb 2003 UDK 811.163.42'612:811.16 Izvorni znanstveni Clanak Primijen 2.XII.2003. Prihvacen za tisak 19.1.2004. Mate Kapovic Filozojski jakultet SveuCilista u Zagrebu Ivana LuCica 3, HR-I0000 Zagreb mkapovic@fJzg. hr RAZVOJ ST ARIH DUGIH SAMOGLASA U HRVATSKOM lOSTAL IM SLAVENSKIM JEZICIMA U ovom se radu govori 0 lazvoju starih dugih samoglasa u slavel1skim jezidma. Po­ tanko se razmatra zadriavanje odnosno pokraCivanje starih dugih samoglasa u sv im polozajima - pod naglaskom (akutom, cirkumfleksom, neoakutom) s obzirom na broj slogova, ispred naglaska i iza njega s obzirom na broj slogova i naglasnu paradigmu. 1 Biljeiba oviska ( , ) brat = br'at brat, za brata/za brata = br'at, za_br'ata susa = s'usa bog, za boga = 'bög, 'za_boga noga/noga = 110g'a brat, brata = br'at, br'ata trava/träva = träv'a mac, maca/maca = mac', mac'a Ovisak se biljezi uspravnorn crtom (viskom) , pred slogotvornikom sa silaznim naglaskom (j'agoda, vr'äUm), a pred iduöm slogotvornikorn u slucaju uzlaz­ noga naglaska (vec'era, pit'ati2), Dugi se slogovi oznacuju znakom duljine -. Ako je ovisak vezan (nepomican - üd br'ata, ü br'atu), na slogu se sa silaznim I Na velikoj se pomoci oko ovoga rada i l1a svem sto sam od njega naucio zahvaljujem svojemu profesoru dr. Bulcsuu Laszlu. 2 Primjeri se vecera i vecera, pitati i pltati mogu jednako biljeziti kao vec'era i pit'ati. Zelimo Ii naglasiti da se radi 0 vecera i pitati, to zapisujemo viskom ' na sredini samoglasa - vecera, pitiüi. Peti naglasak (novi akut -) biljezimo viskom ' iza samogJasa: mläom = mlä'om. 51 Mate Kapovic, Razvoj starih dugih samoglasa u hrvatskom i ostalim sUlvenskim jezicima FILOLOGIJA 41(2003),51-82 nagl. na pocetku rijeCi nalazi ispred samoglasa (br'at); ako je ovisak ceoni, pro­ mjenljiv - nalazi se ispred prethodnoga suglasa ('koräk, 'rag). Ceoni ovisak preskaee na prednaglasnice Cu koräk, 'za rog) ili se povlaCi na docetak u visnima padezima3 (u korak'u, korak'ä, korac'ima; na rog'u, rog6v'ä, rogov'ima). U *' *' jednoslozicama ovisak moze bili i na samom kraju rijea (krov' br'at 'rag) i to oznacuje zaosnovnost oviska (krov'a, krov'ovima). Isto tako uzlazni naglasak na drugom slogu od kraja ima ovisak na slogu poslije njega (jez'ik) ili na kraju (svjedok') - u prvom je ovisak vezan za sljedeCi slog (jez'ika), a u drugom je zaosnovan (svjedok'a, svjedoc'ima). Naglasak u jezicima Slovenski Naglasak je tonski i slobodan (jagoda, malina, gospodar - mv. jagoda, malina, n gospodar). Tri su naglaska: kratki silazni (,), dugi silazni i dugi uzlazni C). U neposljednjim slogovima je uvijek dugi naglasak (- ili'), npr. rak'ita, tetiva (mv. rak'ita, tetiv'a).' moze dOG samo u zadnjem (ili jedinom) slogu, npr. brat. Samo je ondje trostruka 0pljeka nag!.: daska, blagö, gospa (hrv. dask'a, 'blago, g6sp'a). Naglasak se moze mijenjati u oblicima (dar - dara, g6ra - gor~ - goram, brat - brata - 0 bratu, krava - krav, v6da - vodö - na vödo - hrv. 'dar - 'dara, gor'a - gor'e - gor'ama, br'at - br'ata - 0 br'atu, kr'ava - kr'ava, vod'a ­ 'vodu - 'na vodu). Razlikuju se otvoreno -e- i -0- (dugi ili kratki) i zatvoreno -~- i -9- (uvijek dugi). Bugarski Naglasak je silinski, slobodan (nroAa, Mallima, rocno)!(a - hrv. j'agoda, mal'ina, *' *' *' Dubr. gospod'a), raznomjestan (roBUPM rOBopu!, KpaBa rliaBa - hrv. gov'orI *' govor'i!, kr~ava glav'a) i moze se mijenjati u oblicima (XJUl6 - xllnm,T ­ *' *' X1lR60Be ABOP - ABo'pnT - ABopoile rpM - rpMiT - rpMoBe; e3epo ­ *' *' e3epa - hrv. hl{eb - hlj"ebovi dvor' - dv6r'ijdv6r'ovi 'grad - 'gradovi; 'F~zero - jezer'a). 3 Visni su padezi oni koji zahtijevaju pomicanje oviska na njih u rijecima slobodnoga nag!. (v. naprijed n. p. c). U 0- su sklonidbi m. r. to: L. -'u (za nezivo, na most'u, ali '0 bogu), g. -'ä (mostov'ä), dli. -'ima (mostov'ima). Os tali padezi imaju ceoni nag!. (N. 'most, G. 'mosta, O. 'mostu itd.). U o-sklonidbi s. r. (N. 'slovo) isto osim sto je -u u L. bezvisno ('n'~ulovu), a u n. je visan drugi nastavak -'a (slov'a). U a- su sklonidbi visni padezi: N. -'a (glav'a), G. -'e (glav'e), L. -'i (glav'i), 1. -'äm (glav'öm), g. -'ä (glav'ä), dli. -'ama (glav'ama). Ostali padezi imaju ceoni nag!. (0. 'glavi, A. 'glavu, na. 'glave). U i- su sklonidbi visni padezi: L. -'i (0 kost'i), g. -'I (kost'T), dli. -'ima (kost'ima). Ostali padezi imaju ceoni nag!. (N. 'kost, G., n. 'kosti, O. 'kosti itd.). Vokativ je uvijek bezvisan (i u rijeCima zaosnovnoga nag!. kao zen'a i junäk' - n. p. b, v. naprijed): V. 'moste, 'slovo, 'glavo, 'kosti, 'zeno, 'jilnäce; v. 'mostovi, 'slova, 'glave, 'kosti, 'zene, 'junäci (: n. zen'e, junac'i). 52 Mate KapoviC, Razvoj starih dugih samoglasa u hrvatskom i ostaliln slavel1skim jezicima FIlOlOGIjA 41(2003), 51-82 Ceski Naglasak je uvijek na prvom slogu ('zena, 'jahoda4 ~ lu·v. zen'a, j'agoda). Duljina je razlikovna i biljezi se znakom ' (muka *- mouka, dar *- mak, prach *­ prah, ba ba 'baba' *- baba 'kukavica' ~ hrv. m'uka *- muk'a 'brasno', 'dar *- mak's, 'prah *- pr'ag, b'aba). U istoj se rijeCi mogu smjenjivati duljina i kraCina: sila - I. silou; vitr - G. vetru; vrana - i. vranami; krava - g. krav *- brazda - g. brazd (hrv. sTHa - s""ilöm, v{etar - vj'etra, vr'ana - vr'anama, kr'ava - kr'avä *­ brazd'a - brazdä). U smjeni dugih i kratkih mogu biti e - i (mira - merou ~ hrv. m{era - mj"eröm) i u - ou (moudry - mudrc ~ hrv. m'udrT - mudrac'). Slovacki Naglasak je uvijek na prvom slogu ('zena, 'jahoda ~ hrv. zen'a, j'agoda). Duljina je razlikovna i biljezi se znakom ' (muka *- muka, baba *- trava, stena *­ rieka ~ hrv. m'uka *- muk'a, b'aba *- trav'a, stijen'a *- rijek'a). Duljina se moze smjenjivati (niest' - nesies ~ hrv. nest'i, -neses'), a dvoglasi se -ia- (piaty ~ hrv. p'etI), -ie- (bieda ~ hrv. bijed'a) i -0- [uo] (kon ~ hrv. konj') smatraju dugima. Rihnicki zakon ogranicava raspored duljina - druga se duljina u slijedu mora pokratiti: sie. dobry, ali krasny (ces. dobry, krasny ~ hrv. d'obrT, kr'asnI), g. hybani (ces. hYbani). Gornjoluzicki Naglasak je uvijek na plVom slogu ('zona, 'jahoda ~ hlV. zen'a, j'agoda). Nema razlikovne duljine, ali joj se trag vidi u -e- i -6- u slogovima 5 metatezom likvida: gJui. kl6da, breza ~ hlV. kl'ada, br"eza. Takovi se oblid ne mogu izmjen~vati 5 odrazima kratkoce. -e- se i -6- javljaju samo u plVom slogu, a -6- > -0- ispred usnenih i mekonepcanih suglasa (sroka < sr6ka, mloko < ml6ko ~ hlV. svr'aka, mlijek'o). Poljski Naglasak je uvijek na drugom slogu od kraja (p'otok - G. pot'oku ~ hrv. pot'ok). Nema razlikovne duljine. Trag joj se vidi u smjeni -~- (nekoc kratko) i -q­ (nekoc dugo) i -6- (nekoc dugo), cesto u -r6-/-t6-: pi~c - piqty, m~drzec 'mudrac' - mqdrzec, wrog - G. wroga, stroza *- broda (~ hrv. 'pet - p'etI, mudrac' - mudrj'eti, 'vrag - 'vraga, str'aza *- brad'a). Ispred docetnoga se zvucnoga suglasa slog dUljI (~ > Cl, 0 > 0): dqb - d~bu *- sqd - sqdu; stili ­ stotu, prog - progu (~ hrv. 'dub - 'duba *- sud' - sud'a; stül' - stoJ'a, pr'ag ­ pr'aga). 4 Ovisak na samom pocetku rijeCi u ceS., slc. i glui. oznacava da naglasak preskace na prijedlog. 5 Umjesto ocekivana «m'ak. 53 Mate Kapovic, Razvoj starih dugih samoglasa u hrvatskom i ostalim slavenskim jezicima FILOLOGijA 41(2003), 51-82 Slovjinski6 Naglasak je silinski, slobodan ('kolo7, vjec'era, g. breg'öv - hrv. 'kolo, veC'era, g. brjeg6v'ä). Duljina je razlikovna ('strava 'hrana' *- 'träva - hrv. hav'a). Naglasak moze biti ceoni i pomican ('voda, 'za vod~ vod'Q - hrv. vod'a, 'za vodu, vod'öm) ili vezan (r'iba, za r'ib~ r'ibQ - luv. r'lba, za r'ibu, r'lböm). Osim naglaska, i dulji-na se moze smjenjivati u oblicima (ml'ocic - ml'öcis - hrv. mlM'iti - ml'atls). Slog je uvijek dug prije zvucnoga suglasa na kraju ('breg ­ 'bregü, ali 'kvjat- 'kvjatü - hrv. 'blijeg - 'brijega, 'cvijet - 'cvijeta). Ruski Naglasak je silinski, slobodan (iIroAa, MaililHa, rocno)J(a - hrv. j'agoda, mal'ina, Dubr. gospod'a), razlikovan (MYKa *- MYKa, Bopor *- nopor - hrv. m'uka *- muk'a 'brasno', 'vrag *- pr'ag) i moze se mijenjati u oblidma (cropoHa - cropoHY ­ crOPOHbI - cropoHaM *- BopoHa - BOPOHY - BOPOHbI - BopoHaM; He60 ­ He6eca; MOilIO - MOilHllTh - hrv. stran'a - 'strimu - 'strane - stran'ama *­ vr'ana - vr'anu - vr'ane - vr~anama; 'nebo - nebes'a; m'ollm - m'ol1s). Naglasci "- kratki cirkumfleks (silazni)8, npr. ;'gOlQbb > hrv. 'golüb, sln. go19b, ces., slc. holub - dugi cirkumfleks (silazni)9, npr. "m~so > hrv. 'meso, sln. mes9, ces. maso " - akut (stari akut, stari uzlazni) 10, npr. ;'krava > hrv. kr'ava, sln. krava, ces. krava - - dugi neoakut (novi akut, novi uzlazni) 11, npr. ;'kljüa, > hrv. kljuC', sln. kljuc, ces. kIic, slc. kl'uc 6 Prema biljezenju u Stankiewicz 1993. Slovjinski je slavenski idiom (dijalekat kasup­ skoga odnosno pomoranskoga) koji je izumro u prvoj polovici 20. stoljeca, ali je nasrecu prije toga dobro opisan. 7 Slovj. ceoni nag!. ('kolo) odgovara hrvatskomu i oznacava preskakanje nag!. na prijed­ log ('za kolo). 8 Kratki se silazni u os!. uspostavlja prema odrazu (kratkom silaznom) u hrv. 9 Dugi se silazni u os!. uspostavlja prema odrazu (dugom silaznom) u hrv. i rus. u pu­ noglasju (nag!. je na prvom slogu punoglasja: 10JlOC < "gOlSb). U sln. je odraz ps!. kratkoga i dugoga silaznoga jednak r). 10 Uzlaznost se u os!. uspostavlja prema uzlaznom odrazu u sln. (vroma) i nag!. na dru­ gom dijelu sloga u rus. u punoglasju: MOP03 < *morzb. Izvan slav. uzlazan napjevak po­ tvrduje latv. (mäte - hrv. m"ilti), lit. govori i pisanje duljine na drugom dijelu akutiranih dvoglasa u stprus. (boüt - hrv. b'lti) (Matasovic PPGHJ). Kratki su silazni nagl. u hrv. (vr'ima, mr'az) i silazni napjevak u standardnom lit. (vama) mladega postanja. 11 Dugi se uzlazni u os!. uspostavlja prema odrazu u cak., kajk. i stok. govorima s no­ vim akutom (dugi uzlazni naglasak) - krälj, prema uzlaznom napjevku u sln. (kraIj) i nag!. na drugom slogu u punoglasju u rus. (KOpOJlb). 54 Mate Kapovic, Razvoj starih dugih samoglasa u hrvatskom i ostalim slavenskim jezicima FILOLOGIJA 41(2003), 51-82 , - kratki neoakut (kratki novi akut/uzlazni)12, npr. *kOSb > hrv. kos', sln. kos, ces. kos, sie. kos , - naglasak opcenito, npr. <'voda > lu·v. vod'a, sln. v6da, ces. voda Silazni nag!. u os!. mogu bili samo na prvom slogu u rijeCi, stali uzlazni na svim slogovima, a novi uzlazni na svima osim na zadnjem. Opceslavenske naglasne paradigme n. p. a - osnovni (nepromjenljivi) naglasak, npr. *rana, A. "'ranQ; 1'SY1O; 1. jd. prezent 1'ranjQ, 2. "ra.nlSb Uvijek akut na osnovi, ne mijenja se ni u paradigmama ni u tvorbi C'ranjenih). n. p. b - zaosnovni naglasak, npr. *zena, A. *zenQ; 1'krovb, *krova; 1. jd. prezent "'zenjQ, 2. "zenISb Nagt. je na slogu poslije osnove - *gromi (ili pomaknut kao novi akut na slog plije njega: *zenlsb > <'zenISb). 0 naravi sloga (kratak/dug, akutiran/ cir­ kumflektiran) ovisi kakov ce nag!. biti: *zenaXn (stali akut), ali 1'zenbsh, 1'se16 (kratki nag!.). n. p. C - pomiCni (promjenljivi) naglasak (ceoni ili docetni), npr. "'voda, A. <'vodQ, "po vodQ; "'golsn, "na goisn, i. *golsy; 1. jd. prezent *zovQ, "ne zoVQ, 2. '·'zovesb. Naglasak moze biti na pocetku - kratki ili dugi cirkumfleks koji preskace na prednaglasnicu (*gordn, "'na gordn, "ni na gordn) ili na zanaglasnicu (*gordn z,€ 1'ne zoVQ s~), na kraju (d. "'gordomi) ili akut u sredini rijeo (aorist - 1. jd. "kovaxo, 2./3. jd. *kova). Uvod U opceslavenskom 13 razlikovna duljina samoglasa zamijenjena je razlikovnom kakovosCu samoglasa. Stara je 0pljeka, primjerice, "a : "ä zamijenjena oprjekom 14 '* '* "'0 : "'a C'radu "radu> "'rodn 1'radn). Novo 1'a ostaje dugim [ä] (a <'0 12 Kratki se uzlazni u os!. uspostavlja prema uzlaznom odrazu u sln. (nQsis) i prema uzlaznosti na dugom slogu . 13 Uspostava je os!. (ili kasnoga ps!.) obicajna, dakle same fomlUla, naCin zapisivanja. Razlog je tomu to sto su slav. jezici u doba za koje se moie uspostaviti naglasni sustav vec bili razjedinjeni, tako da se ne moi e uspostaviti sustav iz kojega se mogu izvesti svi slav. jezici. Za rani se ps!., iz kojega je to moguce, pak ne moie uspostaviti nag!. sustav bez unu­ tamje rekonstrukcije. Ranim ps!. smatramo jedinstveni jezik oko 600. g., a os!. jezik izmedu 7. i 11. stoljeca (Matasovic PPGHJ) u kojem je jos bilo jeziCnih promjena zajednickih svim slav. jez. (uz nezajednicke). Nakon 11. stoljeca viSe nema prsomjena koje bi obuhvatile sve slaven­ ske jezike. 14 Ostale promjene: <'e > *e, *e > "e; 1'i > *b, 1'1 > *i; "u > *0, "'Ü > *y. Od starih dvoglasa: 1'ey > *1; <'ay > *e; "'aw (> 1'0) > *u; *em/en/im/in > "~, *am/om/um/an/on/un > <'9. 55 Mate Kapovic, Rnzvoj starih dugih samog/asa u hrvntskom i ostalim slavenskim jezicima FlLOLOGIJA 41(2003),51-82 kratkim, hrv. rada =t- rada) u nekim prilikama, a u drugima ne - trava : travica 15 . Ovdje eemo strogo odrediti prilike takovih pokrata. RazliCiti jezid Cuvaju duljine koje su bile pod razliCitim intonadjama (npr. ces. od akuta, a hrv. od drkumfleksa i neoakuta), ovisno 0 broju slogova i polozaju u rijeCi. Stare posudenice iz slav. jezika (strus. i polj.) u finski, karelijski, estonski, litavski i latvijski pokazuju da je duljina *a, *e, *i, "u, "Q, *~ oCuvana bez obzira na intonadju, polozaj u rijeo i broj slogova (Stang 1957: 52-55) - duljina se cuva od staroga akuta (lit. knyga ~ hrv. knJlga, fin. määra ~ hrv. mfera), od cirkumfleksa (lit. pyvas ~ hrv. p7vo), od neoakuta (lit. sudas ~ cak. sud), od akuta u prvom slogu troslozice (lit. möceka ~ hrv. maceha), od akuta u drugom slogu troslozice (lit. bag6tas~ hrv. bogat), od prednaglasne duljine u troslozici (lit. pustyti ~ hrv. pustiti, karelijski siivatta ~ hrv. ZlvOt), od zanaglasne duljine u troslozici (lit. zerkolas ~ rus. 3epKa.llo). Te posudenice ne pokazuju tragova 1'~ i *Q (usp. lit. sudas ~ stsl. sQd"b i lit. redas ~ stsl. *r~d"b s lit. ­ + 11-i na mjestu nosnika) sto ukazuje da su i u posljeopceslavenskom razdoblju bile ocuvane duljine u svim polozajima pa se pokrate 0 kojima eemo govoliti, premda u mnogocem slicne u raznim jezicima, moraju smatrati posljeopcesla­ venskima. Polozaji ocuvanja i pokrate duljina Zadnji otvoreni slogovi opeeslavenski hrvatski ceski slovacki 1'z7mQ z7mu zimu zimu *vblka vuka vlka vlka *vblku vuku vlku vlku Porijeklom dugi: *a, *e, *i, *u, *y, *r;, *Q, porijeklom kratki: 1'e, "0, *'b, "b. Prvi su izvomo bili uvijek dugi, a drugi uvijek kratki (dakle posrijedi je bila zapravo zalihosna, a ne razlikovna duljina). J 5 Takovim pokratama i naknadnim duljenjima (kao *bogn > bög) zapravo dolazi do razvoja prave razlikovne duljine u slavenskim jezicima pa sada svi samoglasi rnogu biti ili dugima ili kratkima (u hrv. a, e, i, 0, u : ä, ,€ I, Ö, Ü + r, r i ie <ije», U praslavenskorn i ranorn opceslavenskorn nije bilo tako. 56 Mate Kapovic, Razvoj starik dugihsamoglasa u krvatskom i ostalim slavenskim jezicima FILOLOGIJA 41(2003), 51-82 Krajnji se otvoreni, nekoc dug slog ("-a#, *-i#, *-u#, *-y#, "-f%, "-Q#, "'-e#), krati, bio zanaglasan (*zlmQ) ili naglasen (A. *zenQ). Negdanja se duljina nastavka <'-Q u A. vidi u zlmüs < zimus < *zTmQsb, a *-u u D. ("vblku < ie. "wl"kwöy) u stind. vrkäy-a, grc. "UKCY, lat. lupö. Sve su duljine u zadnjem otvorenom slogu dru gotne 16 . Akut 1. *korva > hrv. ldiva, sln., bug. KpilBa, ces. krava, sIe. krava, polj. krowa, slovj. 'krova, rus. KopoBa os!. hrv. sln. Ces. sIe. gluZ. rus. *berza breza br~za bfiza breza breza 6epe3a "bölto blato blato blato blato bt6to 60110TO *körva krava krava krava krava kr6wa KopoBa "sölma slama slama slruna slama stomal ? COllOMa <'vörna vrana vrana vrana vrana wr6na BopoHa U luv. je odraz akuta " na nekoc dugom samoglasu (-'a-, -j'e-, -'u-, -'i-, -'e- < *~). U sln. je odraz uzlazan, kojemu je u svakom nezavrsnom slogu dodana duljina (brat, brata < *brätrn, "brätra). U ces. je odraz duljina, gluz. ima trag duljine pri metatezi likvida (6 i e)18, a u ostalim zapslav. jezicima (sie., polj., slovj.) kracina. Rus. u punoglasju ima nag!. na drugom samoglasu: A. BOPOH)' < *vörnQ (:;t: nag!. na prvom samoglasu od cirkumfleksa A. rOlloBY < *gölvQ). Akutska je duljina u ces. ogranicena brojem slogova (dvoslozice imaju duljinu, viseslozice19 ne): vrana, ali 1. vranou < *vörnojQ; sila, ali silou; vira, ali veriti20; znati, ali doznati; kamen, ali kamene. Duljina se ili kracina mogu ujednaCiti u svim oblicima21 : bfiza, bfizou (:;t: silou) ili ryba, lybou umjesto ryba (stces.), rybou; misto 'mjesto' i mesto 'grad'. Gluz., za razliku od ces., ima trag duljine od akuta i u trosloznim infiniti vima: pl6siC ~ Ces. plasiti22 (hrv. plasiti). 16 G. zene < zene prema te < <'toj~; 1. zenöm < zenöm -:: ienöv -:: zenojü < "zenojQ; g. zenä s -ä < -äh prema g. -1 < *-bjb (stezanje) umjesto -ah < "-'bXb; 3. jd. prezenta ranT -:: <'ranItb; u odredenim pridjevima -1< *-'bjb, -ä < "-aja, -ö < *-oje itd. 17 U gluz. 6> 0 prije velara i labijala (Carlton 1991 :262). 18 GluZ. b16to '" ztoto, breza '" drjewo - hrv. bl~tto '" zläto, breza '" drijevo (Carlton 1991:195-6,261-2). 19 ViSeslozice prema os!. mjerilima, medu slogove se broje i poluglasi. 20 U ceskom cemo dosljedno, prema starijoj normi, pisati -ti u infinitivu. 21 Carlton 1991:195. 22 Carlton 1991:261-262. 57 Mate Kapovic, Razvoj stanh dugih samoglnsa u hrvatskom i ostalim slavenskim jezicima mOLOGijA 41(2003),51-82 U mad. posudenicama iz slav. (iz 9./10. st.) ima duljina od akuta u viSesloziea­ ma kojih nema ni u jednom slav. jeziku. Tu se odmah vidi ta duljina do koje bismo inace mogli doCi samo zaobilaznim putem: opeeslavenski madarski Ceski <'bes~da23 beszed beseda *ob~dn ebed obed *sQs~dn szomszed soused Cirkumfleks 1. dvosloziee '. Y:'b/h' (puni slog24 s ~ i poluglas) *gölsb > hrv., sln. glas, bug. rJlae (mn. rilaeoBe), ces., sie. hlas, polj. glos, ws. rOJloe opceslavenski hrvatski slovenski Ceski ruski "'gf>ISn25 glas glas hlas roJloe <'gördn grad grad hrad ropoA *kölsn klas klas klas KOJlOe "'vörgo vrag vrag vrah Bopor "'vorto vrat vrat vrat BOPOT U hrv. glas (0;1= mdlz <*morzo) i glasovi s pokratom (troslozica ·V·V·V·). U sln. glas prema dvosloznom glasa s pomakom drkumfleksa na sljedeCi slog (:;1= mraz, rrmlza < <'morzn). Hrv. N. bröd, sln. brQd < *brodo = hrv., sln. N. dar< *daro, = ali hrv. G. broda < *broda :;1= dara < *dara; sln. G. brodu daru. Ces. ima kraCinu (kao i ostali zapslav. jezid), a duljinu od akuta (dar< *daro :;1= milk < <'mako). Rus. (punoglasje) rOJloe < *gölso :;1= MOP03 < '·'morzn. 2. dvoslozice '.y:.y. (dva puna sloga, ~ na prvom) *m~so > hrv. meso, sln. mesQ, bug. Meeo, ces. maso, sie. mäso, polj. mi~so, slovj. 'mjqso, rus. Mnco -e- 23 Iz tehnickih razloga pisemo ~- umj. kada je nad jatom znak naglaska. 24 Punim slogom zovemo bilo kOji samoglas osim polügläsä (0 i b). 25 *-01-je dvoglas i zato na njem moze biti dugi naglasak (in ace je <'0 uvijek kratko). 58 Mate Kapovic, Razvoj starih dugih samoglasa u hrvatskom i ostalim slavenskim jezicima FILOLOGIJA 41(2003), 51-82 opCeslavenski hrvatski slovenski eeski *m~so meso meso maso "s~no sijeno senQ seno <'telo tiielo telö telo "'t~sto ti Jesto testö testo "zölto zliüo zlatö zlato U hrv. meso prema A. planinu < "pölnlnQ s pokratom. 51n. slovö = mesö « "* "'slovo, *m~so), hrv. slovo meso. Ces. ima kraanu (kao i ostali zapslav. jezid): "* zlato < "zolto blato < *boIto. 3. troslozice '·V:'ö/b'ö/b' (puni slog s ~ i dva poluglasa) *ölköTh > hrv. lakat, sln. lakat, bug. llaKbT, ces. loket, sie. lakel', polj. lokiec, slovj. 'lokc, rus. IlOKOTb opceslavenski hrvatski slovenski Ceski "bQbbno bubanj [böbanJ26 buben27 "'dilihno duzan dolzan (dluzny)28 "xoldbno hladan hladan (chladny) "olkotb lakat lakat loket29 "t~hko tezak tezak (tezky) U hrv. bubanj (bubnji) i lakat (lakti) bez pokrate, prema bubnjevi i laktovi s pokratom30. Da slog 5 poluglasom nije jednak slogu 5 drugim samoglasom, vidi se "* po lakat < "olkotb (-Y'o'b) bez pokrate mladöst < *möldostb ('Y 'Y'b) 5 26 Primjeri 5 uglatom zag radom oznafuju nepodudaran primjer, odnosno protuprimjer. Sln. je b9ban nastalo poopcenjem nagl. iz sveze na b9ban. Isto i P91je umj. polj~ prema svezi: na P91je (- hrv. na polje). 27 Sie. bubon i slovj. 'bqbel. 28 Primjeri su 5 obicnom zagradom tu same potpunosti radi (isti korijen, ali drugaciji oblik ili docetak). Ces. su dlumy, ehladny i tezky zapravo odrazi odredenih pridjeva (nema neodredenih u ces.) koji odgovaraju hrv. odredenim pridjevima kao sto su hladni ili teski 5 pokratom korijena ispred duljine nastale stezanjem (v. naprijed). Takovi odredeni pridjevi 5 kra6nom (ces. ehladny/hladni) stoje u suodnosu 5 neodredenim pridjevima n. p. C 5 dugim silaznim (hladan), ces. chladny (n. p. c) : bily (a.p. b) (hrv. hlildni : bijeli). 29 Ces. loket i slovj. 'loke 5 #10-, a ne #Ia- (ces. laeny, hrv. l'akom < "olk-) potvrduju cir­ kumfleks CF ces. radio, hrv. ralo < "ördlo). 30 *bQbbni (V + b + V) '" *möldostb (V + V + b) zbog ujednake prema *bQbbnb ili prema "möldosti (kao Ijepotu < 1'I~pot9). 59 Mate Kapovic, Razvoj starih dugih samoglasa u hrvatskom i ostalim slavenskim jezicima FlLOLOGIJA 41(2003),51-82 pokratom31 • Duljina je u pridjevima kao hladan poduprta oblidma kao hlad, hladna (u bubanj32 i lakat33 toga nema). 4. trosloZice ',V:-V'b/b' (dva puna sloga i poluglas, - na prvom slogu)34 *moldostb > hlV. mladöst, sln. mladQst, rus. MOAO,LI.Ocrh opceslavenski hrvatski slovenski ruski *moldosth mladöst mladQst MOAO,LI.OCTh "ZlvOSth ZlvöSt zivQst )I01BOCTh "za nokt'h za_nöc za_nQc 3a_HOtIh U N. se n. p. c dulji posljednji slog nakon otpadanja poluglasa, odatle mladöst < "moldosth = golub < *goIQbh, ali G. mladosti '* golUba. Nastavak se -öst ujednacuje i u n. p. a ('starost = 'mlildost prema st'ar '* 'mlad), a s njim i pomicnost (G. 'od_mladosti, L. u_rnladost'i = 'od_starosti, u_starost'i). Osim tipa 'mladost (+ 'staröst < *st'arost) postoji i treCi (n. p. b): mudr'ost. Slog je pod 31 Poluglas se u zadnjem slogu u N. u n. p. c ne dulji. 32 U obrazac se bübanj - bübnja - bubnjevi ubraja i puno (mladih i starijih) im.: tütanj, pücanj, sijecanj, trävanj, sv'ibanj, lipanj, srpanj, rujan, skretanj, bäcanj, tücanj, süsanj, stüpanj, Mücanj, Splävanj itd. (Jurisic 1992b:87-89). Neke imaju drugotan nagL: 'llpanj (: l'ipa) umj. l'ipar\. (Pos.) (Ivsic 1971:[314]). 33 U Dubr. se razlikuje: läkat, läkta 'dio ruke' od l'ilkat, l'ilkta 'mjera' (ARj V:883). I drugdje drugotno l'akat (Pos. i 'Iakat, Tmava: do_lakta; Strizivojna: od_lakta, Ivsic 1971:[250]) umj. 'läkat, ali u obama znacenjima (koji bi primjer mogao biti krivo zabiljezen uzevsi da jedan lik stoji za oba znacenja) - Vrg., Novi: l'ilkat, l'ilhta. Drugdje postoje oba lika (Lika, Lastovo: läkat/l'ilkat). " umjesto - prema dugoj mn. I'ilktovi ili prema kosim mn. padezima: lakät'ä (u mjerama je rijec cesto u g., kojega naglasak moze utjecati na ostale padeZe: N. hiljada : g. ruljädä ~ N. l111jada : g. 111ljädä, N. godina (Sinj) : g. godInä ~ N. godina : g. godi'nä), lakt'ima. Tako Vrg. l'ilkat prema g. lakoät. 34 Troslozice ce ',V:-b'V, (puni slog 5 -, poluglas i puni slog) biti obradene u posebnom clan-ku zbog slozenosti problema. Pridjevi su kao hlädno ("xöldbno) poduprti oblicima kao hläd, hladna, hladi!; musko ("mQzbsko) pridj. muski i pril. muski; djecu ("d~tbC9) tvorba je s mogucom pokratom, a u s'rce nije jasno je li posrijedi izvorno 'srce (n. p. c) ili s'rce (n. p. a). Na n. p. c upuCuje hrv. inaCica 'srce, sln. serc~, rus. cepAUe (3a cepAUe), mn. cepAua te hrv. srditi se, srcan itd. Na n. p. a upuCuje hrv. inaCica s'rce, lit. sirdis, Slrdi (prema glag. sIrsti), latv. suds (ako ne stoji Meilletov zakon 0 nestanku akuta u n. p. cu slav.), hrv. mn. u vijek s'rca, s'rdäcä (srcä), izvedenica srdäsce (ali i srdasce, sve ARj), obicna docetnost nagl. u n. p. c u izvedenica na *-hce (hrv. pivce, rus. mIBUo). Nagl. u rus. i sln. (n. p. c) moze biti drugotnim, rus. kao drugotno Hä AeTO prema hrv. Ij'eto, sln. src~ umj. *srce « "'sbrdbce) prema: iz srca. 60